s e v d a h

Selim Salihovic (1910.-1988.) iz Janje kod Bijeljine bio je jedan od posljednjih "vjerodostojnih bastinika naseg usmenog pjesnistva" (Munib Maglajlic).
Osobenost njegova pjevanja se ogledala u tradicionalnom nacinu interpretiranja sevdalinke uz saz kao i cistoti teksta.

"Bogato muzicki obdaren, on je u ranom djetinjstvu zavolio pjesmu, prije svega sevdalinku, kao i saz, instrument kojim je ona cesto pracena, pogotovo u pjevanju muskaraca… Salihovicev repertoar cini nekoliko desetina pjesama, pretezno lirskih, a zatim balada i romansi.

Salihovic je jasno i snazno izrazena individualnost, sto je bilo neobicno vazno i za njegovo izrastanje u samosvojnu pjevacku pojavu.
Na cudesan nacin Selim Salihovic je ocuvao dostojanstvo istinskog, samosvojnog i samoniklog narodnog umjetnika…
Samoniklog, naravno, na zasadama visestoljene tradicije pjevanja bijeljinskog kraja u kojem je odrastao i proveo zivot, jer Salihovic nije - kao sto se to cesto u primjeru istaknutijih pjevaca da ustanoviti - pripadao porodici koja je u svojoj sredini poznata po sklonosti za pjesmu.
Selim Salihovic je rano postao svjestan izvornosti i vrijednosti onoga sto pjeva i sa godinama se sve vise ucvrscivao u tom uvjerenju…

Medju sevdalinkama koje Salihovic pjeva, prateci se sazom, uocljiv je sloj bekrijskih ili aksamluckih pjesama, koje ovaj sazlija izvodi sa posebnim uzitkom. To su pjesme Kadiraga Skadranine, Nas trojica setasmo sokakom, Tri djevojke strazu postavile, Pita Fata Halil mejhandziju, Moj sumbule sto si uvehnuo, S one strane vode Sane, Djevo, djevo sto mi ljubav kratis, Ne asikuj Mujo, Mujo kuje konja po mjesecu, Moj nevene sestopere i posebno pjesme Eno zora, svanut mora te Jutros rano podranila danica.

Slusajuci Salihovicevo pjevanje i u poznim godinama primjetan je topao, lijep i cist glas, pravilan izgovor, uzivljavanje u pjesmu cija je poetika naglasen sirokim dijapazonom dinamickog nijansiranja; recenica sirokog daha, sa svrsishodnom upotrebom melizama i ukrasa, te jedva primjetno nijansiranje u tempu sto proizilazi iz ekspresivnosti teksta." (Izvori: Munib Maglajlic, Usmeno stvaralastvo od stvaralaca do sakupljaca. Tuzla, 1989., str. 100.; Tamara Karaca-Beljak, Sevdalinka, melopoetski oblik bosanskohercegovacke gradske sredine. Sarajevo, 2002., str. 85.)


Pjesme iz repertoara Selima Salihovica


1. POD SKOCICEM TRAVA POTRVENA

Pod Skocicem trava potrvena,
Potrle je skocicke spahije,
Igrajuci, konje talumeci,
Ponajvise Dervis-begov djogo.
Da mu beze dizgin ne priteze,
Skocio bi gradu na bedeme,
Sa bedema kuli na pendzere,
Sa pendzera dragoj u duseke!

2. JA POSETAH RAHICKIM SOKAKOM

Ja posetah rahickim sokakom,
Kad Rahicke beru seftelije.
Ja zaiskah jednu sefteliju,
Draga meni - dvije iz njedara!

3. JUTROS RANO PODRANILA DANICA

Jutros rano podranila danica,
Za danicom ogrijalo sunasce,
Bekri Meho na kraj sofe sjedjase,
L'jepu Ajku na kriocu drzase,
Pa je ljubi kraj desnoga solufa,
Ona njega kraj mrkoga fesica,
Usta Meho, hitro cizme oblaci,
Ajka mu se u njedarca uvlaci…

4. GLEDALI SE MUJO I NIZAMA

Gledali se Mujo i Nizama,
Gledali se tri godine dana.
Kad cetvrta nastala godina,
Umrije Muji lijepa Nizama.
Mujo joj je turbe sagradio,
Svako jutro mezar oblazio.
Jedno jutro Mujo poranio,
Poranio mezar da obidje,
Kad Nizama u turbetu klanja,
U ruci joj tespih od merdzana.
"Daj, Nizama, da ti ljubim lice!"
"Ne ljubi se lice iz zemljice!"
Podje Mujo da Nizamu ljubi,
Ona mu se gaib ucinila.
Uze Mujo tespih od merdzana,
Tespih mu se u ruci stopio!


5. MOGU L' HANKO NOCITI

"Mogu l' Hanko nociti,
Mogu l', duso, nociti?"
"Mores stici, Bog t' ubio, i kuci,
Jos je rano do noci."

"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Ja sam momak umoran,
Ja cu odmah zaspati."

"Prostrite mu na basci!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More kruska opasti,
Siromaha prepasti!"

"Prostrite mu na cardak!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
Cardak ce se srusiti,
Siromaha ubiti!"

"Prostrite mu kraj vatre!"
"Nemoj Hanko, Boga ti,
Nemoj Hanko, dina ti,
More ziza skociti,
Siromaha sprziti!"

"Prostrite mu kraj mene!"
"Deder Hanko, Boga ti,
Deder Hanko, dina ti,
Kraj tebe cu spavati,
Ruse kose mrsiti,
B'jelo lice ljubiti,
Carne oci mutiti!"

6. S ONE STRANE VODE SANE

S one strane vode Sane,
Platno bijeli dilber Sajma.
U ruci joj hamajlija,
S njom se Sajma zaklinjase:
"Jes' tako mi hamajlije,
Necu ljubit' jabandzije,
Vec komsiju najblizega,
Mome srcu najdrazega!"

7. ÐUGUM KUJE ÐUGUMDZIJA MUJO

Djugum kuje djugumdzija Mujo,
Djugum kuje, daleko se cuje,
Bakrom kuje, srmom oblijeva,
Djugum kuje, djugumu govori:
"Moj djugume, moj bakreni sude,
Ko li ce te na vodu nositi,
I sa vode kuci donositi,
Po mahali tobom jordamiti?
Rad bih znati i fajdu imati,
Pa cu ici hodzi na zapise,
Neka gleda u svome Citabu,
Hoce l' djugum nositi Hajrija,
Sumbulusom do Sumbul-cesama.
Ako hodza vidi u Citabu,
Da ce djugum nositi Hajrija,
Sjutra cu je zaprosit' od babe!
Ako hodza bude razvidio,
Da mi Hajrija nije sudjenica,
Salupacu srmali djuguma,
Sto ga kovah devet godin' dana!"

8. MUJO KUJE KONJA PO MJESECU

Mujo kuje konja po mjesecu,
Mujo kuje, a majka ga kune:
"Sine Mujo, ziv ti bio majci,
Ne kuju se konji po mjesecu,
Vec po danu i zarkome suncu!"
"Mila majko, ne kuni me mlada,
znas kad meni na um padne draga!
Ja ne gledam sunca nit' mjeseca,
Nit' moj djogo mraka nit' oblaka,
Nit' moj djogo Drine, vode hladne!"

9. MOJ NEVENE, SESTOPERE

Moj nevene, sestopere,
Zasto si mi uvehnuo?
Il' ti zmija kor'jen grize,
Il' te voda potkopava?
"Nit' mi zmija kor'jen grize,
nit' me voda potkopava!
Dvoje su me milovali,
Na mene se naslonili,
Zato sam ti uvehnuo!"

10. PITA FATA HALIL MEJHANDZIJU

Pita Fata Halil mejhandziju:
"Je l' moj Meho nocas ovdje bio?"
"Jeste, bogme, Mehagince mlada,
od aksam do bijela dana.
Do ponoci sto je rahat bio,
Pred sabah je sahat polomio.
Polomi mi case i sahane,
A pred zoru ode niz mahale.
Jos je rek'o ko za njega pita,
Nek' uzalud za njime ne skita,
On ce doci kad ga merak prodje!"

"Bila jedna Behka i bio jedan Ljuca. Bila jedna tradicionalna sazlijska muzika u najizvornijem smislu…
Behka pocela pjevati o "serbetima" staru bosansko-muslimansku pjesmu - i tada je ta pjesma bila stara… Pjevala decenijama. I sve istu vrstu pjesme. Valjda, nesvjesno cuvala Bosnu od tudjih miruha… A vrijeme radilo protiv njih… Njih dvoje se hrvali i nekako izduravali… Godine prolazile… Njih dvoje postalo muzej. Jedini zivi muzej na dunjaluku. Pozelite da vam muzej dodje u kucu, i pozovete Behku i Ljucu…" (Omer Pobric, Behki - za rahmet dusi. U: Sevdah nadahnut zivotom…

BISERI SEVDAHA IZ REPERTOARA BEHKE I IGBALA LJUCE


1. AKSAM DOÐE, JACIJA SE SPREMA

Aksam dodje, jacija se sprema,
A u kuci kapi vode nema!
Dodje reda skoro dovedenoj,
Uze djugum pa na vodu ode.
Ljuto kune skoro dovedena:
"Svekre babo izjeli te vuci,
A svekrvu odveli hajduci!
Nisam dosla da vam vodu nosim,
Vec sam dosla da vam sina rodim!"

2. BAJRAM IDE, BAJRAMU SE NADAM

Bajram ide, Bajramu se nadam
Sta bih dragome bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
Dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boscaluka dala,
Sirota sam, mnogo mu je dara!
Kad bih dragom b'jelo lice dala,
Falice se medju jaranima!

3. IL' JE VEDRO, IL' OBLACNO

Il' je vedro, il' oblacno,
Il' je tamna noc,
Il' je sunce, il' je mjesec,
Il' je bijel' dan?
Nit' je vedro, nit' oblacno,
Nit' je tamna noc,
Nit' je sunce, nit' je mjesec,
Nit' je bijel' dan,
Vec je ono Sokolovic,
Mlad Ibrahim-beg.
Zanio se, unio se,
U svoj golem nam,
Sto on ljubi sultaniju,
Sultan Zulejhu.
"Kazi Zulko, kazi duso,
sta sam tebi ja?"
"Ti si, Ibro, alem sunce,
sto nada mnom sja!"

4. IMA L' JADA K'O KAD AKSAM PADA

Ima l' jada ko kad aksam pada,
kad mahale fenjere zapale,
kad saz bije u pozne jacije,
kad tanahni drscu sadrvani?
Aman jada kad aksam ovlada,
u minute kad bulbuli sute,
kad bol sanja sred djulova granja,
a dert gusi i suze osusi!
Usne male kad sapcu iz tame:
"Slatko gondje da l' jos mislis na me?"
Draga dragog doziva bez daha:
"Aman luce, mrijem od sevdaha!"

5. IMAO SAM DESET ZENA

Imao sam deset zena,
Sviju snadje smrt,
Primio ih dragi Allah,
U zeleni vrt.
Prva mi je dobra bila,
Kao bijel dan,
A druga se objesila,
Gore na tavan!
Treca mi je, dragi moj,
Jela crni luk,
A cetvrtu mi na Trebevic',
Razderao vuk!
Petu mi je, dragi moj,
Prevario loz (?),
A sestu mi na Ilidzi,
Pregazio voz!
Sedmu mi je, dragi moj,
Odnio vrag,
A osmu mi pod jezikom,
Udario slag!
Deveta je svadjalica,
Svadja svaki dan,
A s desetom sta je bilo,
Ni ja ne znam sam!

6. KISA BI PALA, PASTI NE MOZE

Kisa bi pala, pasti ne moze,
sunce bi sjalo, sjati ne moze!
Sve zbog zalosti Ibrahim-bega!
Ibrahim-bega svezana vode,
svezana vode, da ga objese.
Ibrahim-beg se natrag okrece,
ne bil' vidio koga od roda.
Za njim pristaje brat mu Alija.
"Brate Alija pazi mi djecu,
pazi i moju kao i svoju!
Kad svojoj djeci krojis haljine,
kroji i mojoj!
Svojoj izrezi crvene, mojoj crne-zalosne,
nek' se poznaju da oca nemaju!"

7. MAJKA MUJU MLADA OZENILA

Majka Muju mlada ozenila,
Na silu mu djevojku dovela,
On uzima sedefli tamburu,
Sitno kuca, glasno popijeva:
"Sada meni moja Hasna veli:
"Sad Mujo drugu dragu ljubi!"
"Ne ljubim je, zivota mi moga,
Necu Hasno, za zivota svoga!"
U grudi se nozem udario,
I posljednje rijeci govorio:
"Metnite mi peskir niz tenesir,
Sto mi ga je moja Hasna vezla,
Na djerdjefu, prema mjesecini!"



8. NE ASIKUJ, MUJO

Ne asikuj Mujo, ne asikuj, duso,
Ne asikuj srce moje,
Ne vezi sevdaha!

Od sevdaha Mujo, od sevdaha, duso,
Od sevdaha, srce moje,
Goreg jada nejma!

Ni bolesti Mujo, ni bolesti duso,
Ni bolesti, srce moje,
Od asikovanja!

9. PITA FATA HALIL MEJHANDZIJU

Pita Fata Halil mejhandziju:
"Je l' moj Meho nocas ovdje bio?"
"Jeste, bogme, Mehagince mlada,
od aksam do bijela dana.
Do ponoci sto je rahat bio,
Pred sabah je sahat polomio.
Polomi mi case i sahane,
A pred zoru ode niz mahale.
Jos je rek'o ko za njega pita,
Nek' uzalud za njime ne skita,
On ce doci kad ga merak prodje!"

10. POGIBIJA HIFZI-BEGA ÐUMISICA

Knjigu pise srpski knjaze,
A na ruke Salih-pase:
"Salih-paso, lalo nasa,
Izdaj nama Himzi-bega,
Il' za srebro, il' za zlato,
Il' za koje drugo blago!"
Otpisuje Salih-pasa:
"Ne mogu vam Himze dati,
Himze dati ni prodati!
Jer za Himzu i car znade,
I carevi svi veziri,
Da je Himzo muska glava!"
Opet pise srpski knjaze,
I na ruke Salih-pase:
"Salih-paso, lalo nasa,
Izdaj nama Himzi-bega,
Il' za srebro, il' za zlato,
Il' za koje drugo blago!"
Borozani zasvirase,
Himzi-bega dovikase:
"Himzi-beze lalo nasa,
Tebe zove Salih-pasa,
Da pokupis tri buljuka,
Dva buljuka Arnauta,
Treci buljuk sve Bosnjaka,
Pa da ides bas na Racu,
Bas na Racu, na Staracu…

P.S. Ovo je skracena verzija pjesme, ciji je nastanak vezan za istinit dogadjaj, tj. smrt Hifzi-bega Ðumisica, majora u tuzlanskoj vojnoj posadi, koji je poginuo 1876. godine zbog izdaje bijeljinskog vojnog komandanta Salih Zeki-pase.

Emina Zecaj je vrhunska interpretatorka sevdalinki uz saz i predstavlja autenticnog bastinika nase tradicionalne gradske pjesme - sevdalinke. Ona je ujedno i prva interpretatorka sevdalinki uz saz.
Otkrio ju je poznati etnomuzikolog Cvjetko Rihtman ranih sezdesetih godina XX stoljeca da bi uskoro pocela da pravi prve snimke uz pratnju saza.
Emina Zecaj nije samo istaknuti interpretator, ona je takodjer veoma znacajan sakupljac sevdalinki. Tokom svog dugogodisnjeg sakupljackog rada, sakupila je preko 600 narodnih pjesama. Te su pjesme gradjom i predmetom proucavanja brojnih etnomuzikologa iz zemlje i inostranstva.
Predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na brojim medjunarodnim takmicenjima i festivalima sirom svijeta pronoseci na taj nacin ime nase zemlje.
Napravila je preko 400 arhivskih snimaka za Radio Sarajevo/Radio Bosne i Hercegovine (danas BH radio 1).

1. TESANJ GRADE, MOJ VELIKI JADE

Tesanj grade, moj veliki jade,
U tebi mi moj alkatmer raste.
Ubracu ga ako mi ga dadu,
Kupicu ga ako ga prodadu.
Ako mi ga i tako ne dadu,
Ja cu ici gradu pod bedeme;
Sav cu bedem suzam' pokapati,
Sevdahom cu svijet opasati,
Uzdahom cu maglu rastjerati,
A Tesanj cu jadom zapaliti!
Neka gore svi redom ducani,
I mescema gdje kadija sudi;
Pa cu ukrast' dragu ispred dvora.
Odvescu je u goru zelenu,
Gdje se ljubi golub s golubicom,
Da je ljubim, da dane ne gubim!

2. FALILA SE SARICA KADUNA

Falila se Sarica kaduna,
U hamamu medju kadunama:
"Sagradicu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!
Nek' se cuje po cijelom Mostaru,
Kada kucne sahat od celika!
Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,
Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!
Po kucanju sata od celika,
On bi cuo kucaj srca moga!"

3. IL' JE VEDRO, IL' OBLACNO

Il' je vedro, il' oblacno,
Il' je hladna noc,
Il' je sunce, il' je mjesec,
Il' je b'jeli dan?
Nit' je vedro, nit' oblacno,
Nit' je tamna noc,
Nit' je sunce, nit' je mjesec,
Nit' je b'jeli dan,
Vec je ono Sokolovic,
Mlad Ibrahim-beg.
Zanio se, unio se,
U svoj golem nam,
Sto on ljubi sultaniju,
Sultan Zulejhu!
"Reci Zulko, reci duso,
sta sam tebi ja?"
"Ti si, Ibro, alem sunce,
sto nad nama sja!"

4. KAD KAURI (H)LIVNO POROBISE

Kad kauri Hlivno porobise,
Porobise, vatrom popalise.
Zarobise trista djevojaka,
Zarobise Atlagica Zlatu.
Progovara kaurski vojvoda:
"Culi mene, Atlagica Zlato?
Deder uzmi turski abdest na se,
Kod mene ga uzimati neces!"
Odgovara Atlagica Zlata:
"Ne budali kaurski vojvodo!
Ako dodje Velagicu Ahmo,
Zor delija, a moj asiklija,
I tebi ce abdest trebovati!"

5. ZEJNA LICE U HAMAMU MIJE

Zejna lice u hamamu mije,
Halkom Salko na vratima bije.
Kol'ko lupa, aman, da izvali,
Kol'ko lupa, aman, da zapali!
"Aman, Zejno, imana ti tvoga,
Otvori mi vrata od hamama!"
"Zalud ti je, Salko, lupajuci,
srce ce ti puci mene gledajuci!"

6. KAMEN GORI, BISER ODGOVARA

Kamen gori, biser odgovara:
"Sad moj dragi s drugom jordami!
Nek' jordami, ja mu nisam mani.
Doce vr'jeme jordamicu i ja,
Jordamicu, al' govorit' necu!"
7. SUNCE ZADJE, A MJESEC IZADJE

Sunce zadje, a mjesec izadje,
Rahman-pasa u Saraj'vo dodje:
"Aman, paso i otac i majko,
Od zuluma zivjet' ne moremo,
Od onoga Moric Jusuf-bega!
Velik nam je zulum pocinio:
Staru majku prid dvor izbacio,
Starog oca nogam' pogazio,
Meni mladoj lice obljubio,
B'jelu kulu vatrom zapalio!"

8. BANJA LUKO I RAVNINE TVOJE

Banja Luko i ravnine tvoje,
U tebi su starine moje.
U tebi je Beg Emina mlada,
Pa se sece ispod bila grada.
"A Boga ti, beg Emina mlada,
bi li meni virna ljuba bila?
Steracu ti crvenu kadifu,
sipacu ti biser i dukate!"
"A Boga mi, valija iz grada,
ne bih tebi virna ljuba bila!
Ja imadem agu Omer-agu,
u Omera sargija tambura,
kad god svirne u srce me dirne!
Volim s Omerom po gori hoditi,
neg' s tobom u dvoru siditi!"

9. U ZLATNOJ SE HAMAJLIJI KAZE

U zlatnoj se hamajliji kaze:
Ko te hoce, ne ponosi mu se!
Ko te nece, ne nameci mu se,
od nameta, nejma selameta!
Ni u rodu, ni u trgovini,
a kamoli u asikovanju!
Ne cin' jeda, ne vezi sevdaha,
Od sevdaha goreg jada nejma,
Ni zalosti od asikovanja!
Na zalost ce i komsija doci,
A za jade niko i ne znade,
Osim Boga i srdasca moga!

10. KAD MORIJA MOSTAR MORIJASE

Kad morija Mostar morijase,
sve pomori i staro i mlado,
i umori majci Ibrahima.
Zao joj ga u groblje kopati.
Vec ga kopa u zelenu bascu.
Svako ga je jutro ob'lazila,
Jedno ga je jutro dozivala:
"Je l' ti tvrdo, Ibro, bez duseka?
Je l' ti nisko bez brusa-jastuka,
je l' ti zima bez kumas-jorgana,
jesu l' teske tahte lavorove?"
Iz mezara nesto progovara:
"Nije, majko, tvrdo bez duseka,
nije nisko bez brusa-jastuka,
nije zima bez kumas-jorgana,
nit' su teske tahte javorove,
vec su meni guje dodijale:
oci piju, u percin se kriju!
Kun', majko, Omera berbera
Koji mi je percin ostavio!
Kazi, majko, mojim jaranima,
sto gledaju, nek' ne varaju,
jer su teske djevojacke kletve!"

"...Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom 'geologijom' ili takvom 'anatomijom', pa kad vi udete u pjesmu i pjesma ude u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda ce i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti"." (Dr. Himzo Polovina)

HASANAGIN SEVDAH (ŠTO TE NEMA)
(Tekst: Aleksa Šantic)

1.Što te nema, što te nema?
Kad na mlado poljsko cv'jece,
Biser niže ponoc n'jema,
Kroz grudi mi želja l'jece,
Što te nema, što te nema?
Kad mi sanak spokoj dade,
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade,
Što te nema, što te nema?
Procvjetala svaka staza,
K'o što bješe divnih dana,
Po ružama i sad prska,
Bistra voda šadrvana.
Ispod rose zumbul gleda,
Iz behara miris vije,
A za mene k'o da cvili,
I u bolu suze lije.
Što te nema, što te nema?
Vedri istok kad zarudi,
U treptaju od alema,
I tad srce pjesmu budi,
Što te nema, što te nema?
I u casu bujne srece,
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu krece,
Što te nema, što te nema?
Kako mi je srce jadno,
Kao da ga neko bode,
Te sve place i sve pita:
Kuda moja Zejna ode?
Je li griješna sabah zora,
Il' nebeska sjajna zvijezda,
Je li griješna ljubav moja,
K'o glas ptice iz gnijezda?

2. ALI-PASA NA HERCEGOVINI

Ali-pasa na Hercegovini,
L'jepa Mara na Biscu bijase.
Koliko su na daleko bili,
Jedno drugom jade zadavali!

Knjigu pise pasa, Ali-pasa:
"L'jepa Maro, bi li posla za me?"
S Bisca Mara pasi odgovara:
"Da me prosis, ne bih posla za te,
Da s' ozenis, bih se otrovala!"

3. JASENICE, NESTALO TI GAZA

Jasenice, nestalo ti gaza,
Moj dragane ko ti za me kaza?
Moj dragane, sto me zaboravljas?
Ja te cekam, a ti se ne javljas.

Moj dragane, moja grudo leda,
Od srca se otkinuti ne das!
Tri godine kako zito klasa,
A od tebe ni traga ni glasa!

Sve djevojke u kolu igraju,
A za mojue nevolju ne znaju.
Moj dragane, moja grudo leda,
Od srca se otkinuti ne das!

4. FALILA SE SARICA KADUNA

Falila se Sarica kaduna,
U hamamu medju kadunama:
"Sagradit cu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!
Nek' se cuje po cijelom Mostaru,
Kada kucne sahat od celika!
Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,
Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!
Po kucanju sah'ta od celika,
On bi cuo kucaj srca moga!"

5. MEHMED-PASA TRI CARA SLUZIO

Mehmed-pasa tri cara sluzio,
Zasluzio devet kula blaga;
Pa je sjeo misli razmisljati,
Kud ce tol'ko blago dijevati?
Il' ce blago sirotinji dijeliti,
Il' ce blago popiti u vinu,
Il' ce blago bacati niz Drinu,
Il' ce pravit' po Bosni hajire,
Nek' se Bosna u pjesmama spominje?
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
Nit' ce blago sirotinji dijeliti,
Nit' ce blago popiti u vinu,
Jer je vino car zla svakojaka,
Nit' ce blago bacati niz Drinu,
Vec ce praviti po Bosni hajire,
NEK' SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
A najprije na Drini cupriju!
NEK' SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
I SAGRADI NA DRINI CUPRIJU!

6. TAMBURALO MOMCE UZ TAMBURU

Tamburalo momce uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata,
Tanke zice - kose djevojacke,
A terzijan - pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa cardaka:
"Vidi, majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
Na njegovim grud'ma sevdisati.

Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ruzicu,
Nek' mirise, nek' me cesto budi,
Cesto budi, i cesto me ljubi!"

7. OMERE, PRVO GLEDANJE

Omere, prvo gledanje,
Zamalo ti se zagledasmo,
Zamalo dvije godine.
Ko li nas, bolan, rastavi?
Ko li nas, bolan, zavadi?
Mostar se cudom zacudi!
Dusa mu raja ne vid'la,
Nego se vila i vila,
Na sred se pakla savila!

8. OD MORA, ETO SVATOVA

Od mora, eto svatova,
Da vode Ajku Sarajku.
Ajka se, Sarajka, majci zaplaka:
"Ne daj me, majko, daleko!
Osta mi cv'jece nejako.
Ko ce ga, majko, zal'jevat'?"
"Ja cu ga, kceri, zal'jevat'.
U zoru hladnom vodicom,
Uvece toplim suzama!"

9. IZVI SE MUJO NA GRADE

Izvi se Mujo na grade,
I pade dragoj na grane.
Pita ga draga zalosno:
"Mozes li, Mujo, preboljet'?"
"Ne mogu draga preboljet',
Ja cu ti mladjan umrijet'."
Ljubi ga draga milosno,
Poskoci Mujo radosno!
10. STADE SE CVIJECE ROSOM KITITI

Stade se cvijece rosom kititi,
Stade se biser zlatom nizati,
Stade se srma srmom srmiti,
Stadose momce cure ljubiti.

Samo ja nemam nigdje nikoga,
Samo ja nemam azgin-dilbera,
Samo ja tuzna tugu tugujem,
Samo ja nicem se ne radujem.

Gledam ja goluba, golubicu,
Gledam ja lastu i lastavicu,
Gledam ja jedno drugo cjeluju,
Gledam ja, zivotu se raduju.

Nikad me nije niko volio,
Nikad me nije niko ljubio,
Nikada nisam zorom zorila,
Nikada nisam sevdah vodila.

Dadose mene mladu za stara,
Dadose mene starcu zbog para,
Da mu ja mlada kucu redujem,
Da mu ja sijedu bradu milujem.

Star meni vise mladoj ne treba,
Star mene samo mladu zamara;
Ja hocu ljubav, zivot i radost,
Ja hocu sevdah, pjesmu i radost!

"Sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o SEVDAHU. U tome je sadrzana njena specificnost i sustina. Ona je pjesma slavensko-orijentalnog emocionalnog oplodjenja i spoja: orijentalnog-po intenzitetu strasti, po sili i po potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog-po snatrivoj, neutjesnoj, bolnoj osjecajnosti, po sirini njene dusevnosti. Sevdalinka je, u stvari, lirski monolog zene, koja na emocionalno-subjektivnom planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njena vlastitog osjecanja kao rezonanca i kao komentar ljubavi i zivota." (Muhsin Rizvic: Panorama bošnjacke književnosti. Sarajevo, 1994.)

"Vidio sam i takvu situaciju, gdje jedan nas pjevac sevdalinki, inace i intelektualac, zamoljen od grupe stranaca da otpjeva jednu od tih pjesama, zapada u grdnu nepriliku i trazi sve moguce nacine da tome izbjegne. Upitan kasnije zasto se nije odazvao molbi tih radoznalih ljudi, priznao je da uistinu "NIJE MOGAO". Ne samo zato sto ta nasa pjesma nije evropski salonski frizirana i sto bi svojom egzotikom mogla da djeluje na te ljude cudno, neugodno, mozda i smijesno, nego i zbog "samoga sebe". Kako? Zasto? Zato sto bi pred tim ljudima svoje pjevanje osjecao kao neko razgolicavanje, dusevnu denudaciju, psihicku "nepristojnost". Elementarna stvarnost izrazena je i suvise neposrednom fiziologijom tonova i uzdaha, forma koja je van evropske muzicke konvencionalnosti, uopce ta elementarna zapadnjacki i estetski netusirana osjecajnost mogla bi da povrijedi estetsku mjeru i ukus zapadnjaka…Dok se zapadnjacka muzika osjecala kao "pragmaticna" ili "apsolutna muzika", kao koncertna ili operska literatura, samo muzikalno, estetski, pa i filozofski, bosanska pjesma jecala je i jaukala, odnekud iz dubine, strujala je zilama i nervima i kupila krv u srce…Poslije prijelaza u mladicke godine moj odnos prema toj, i uopce narodnoj pjesmi, iz osnova se promijenio: poslije duze inkubacije izbila je i "infekcija": BACILLUS BOSNENSIS, iako mi djedovi nisu Bosanci, usao je u krv, a sa dna duse, negdje iz atavistickih dubina, javila se zica da zazuji i na najprostiju hamalsku pjesmu. Osjetio sam i to da to nisu "primitivne" pjesme, nego, u stvari, vrlo "teske" pjesme…U toj psiholoski duboko i snazno izrazenoj strukturiranosti ova pjesma nalazi korijen svoje monodicnosti "koja se u svom bicu moze da iscrpi samo sa dna licne, individualne psihe." (Vladimir Dvornikovic: Karakterologija Jugoslovena. Beograd, 1990.)

"Ipak imade nešto sto nije prolazno, sto ne moze ni puki slucaj, ni najljuci neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slucaj, dapace ni zub vremena, ne moze pomraciti umne stecevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet buducim naraštajima i vremenima." (Safvet-beg Bašagic)

"Svijet je ovo, do zla Boga, culan i mašta o njemu je culna. A pod kamenom patrijarhalnog tabua izrazio se u najcišci fluid - ispjevao u svojoj drijevnoj rijeci, jednu od najrafiniranijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu." (Skender Kulenovic)

"Sevdalinke su naše prvo oplemenjenje bile." (Zulfikar-Zuko Džumhur)

"…Pred Drugi balkanski rat 1913. godine ili odmah u prvim danima Drugog balkanskog rata sjedio sam sa Cazimom [Musom Cazimom Caticem, nap. S.V.] i Salih-begom Bakamovicem u basti kafane 'Evropa'. Pod Lipom. Pili smo pivo. Basta je bila puna oficira, vecinom Madjara, koje je Austrija mobilisala. Cazim je bio 'svips' i vrlo zivo razgovarao na madjarskom o ljepoti nase narodne poezije. Bio se toliko zanio da je - i ne osjecajuci to - uzviknuo na bosanskom jeziku madjarskom oficiru kojega je bio zagrlio: 'AMA, BOLAN, TI NE MOZES NI OSJETITI KOLIKO JE TU BOGATSTVO IZRAZA I SLIKOVITOSTI U STIHOVIMA: ÐULBEHARA POD ÐULOM ZASPALA, ÐUL SE TRUNI, ÐULBEHARU BUDI…'" [Po kazivanju Saliha M. Efice iz Mostara zabiljezio i objavio Abdurahman Nametak u knjizi: "Musa Cazim Catic (studija)". Tešanj, 1965.]